SRETNO LI JE SRCE U KOM SE LJUBAV NASTANI!

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

DEVETI EHLIBEJTSKI IMAM





Ime: Muhammed

Pocasno ime: Teki i Dzevad

Nadimak: Ebu Dzafer

Datum rodjenja: 10. redzeb 195.godine po Hidzri

Trajanje imameta: 17 godina

Preselio: 7. zul-hidzdzeta 220.godine po Hidzri, OTROVAN

Mjesto kabura : Bagdad





~ ~ ~ ~ ~


Nakon smrti Imama Ridaa, 80 ucenjaka, u mjesecima hadzdza, doslo je u Medinu kako bi

posjetili hazreti Dzevada. Kada se Imam pojavio, premda jos dijete, svi su mu iz

postovanja ustali na noge, potom su mu postavljali razna pitanja, a on im davao precizne

odgovore. Jedan od njih, po imenu Ishak, je ispricao:


“Imao sam nekoliko pitanja za Imama Dzevada, a uz to sam ga htio zamoliti da mi prouci

dovu, ne bi li mi Allah pklonio sina. Ali prostorija je bila puna ljudi, pa sam izasao

neobavljena posla i sutra ujutro ponovo dosao. Imam me pogleda pa rece:



“Allah dz.s. je primio moju dovu i podarice ti sina. Nadij mu ime Ahmed.”

Onda je odgovorio na sva moja pitanja, bez da sam mu i postavio. Obuzet divljenjem rekoh:

„Zahvaljujem se mom Gospodaru, na tako dragocjenom daru koji nam je dao. Ti si Boziji
covjek.“


Vratio sam se u svoj grad i ne prodje dugo vremena, a bi kako je Imam Dzevad rekao.

Allah dz.s. nam je poklonio sina, kome smo dali ime Ahmed.“



~ ~ ~ ~ ~

Kad je Memun htio svoju kcerku Ummul-Fadl udati za Muhammeda Tekia, neki od njegovih bliskih ljudi pokusali su da ga odvrate od toga. Rekli su mu:

„Dzevad je isuvise mlad. On ne poseduje znanje i iskustvo svoga oca. Zar medju Abbasidima nema nikog dostojnog da bude tvoj zet?“

Memun se osmjehnu i rece:

“Bas po tom pitanju ste u krivu. Kod onih iz Pejgamberova Ehli bejta, starost ne igra nikakvu ulogu. Njihovo obrazovanje i duhovna zrelost ne ovisi o skolskom znanju. Bicu pocastvovan ako s njim uspostavim tjesnje rodbinske veze. U tom mladicu vidim nesto sto je vama pokriveno. Ako mi ne verujete, onda se u to sami uvjerite.”

Oni odvratise:

“Tako cemo i uciniti. Samo nam dozvoli da pozovemo nekog sposobnog za naucni razgovor s djecakom, a mi cemo sve pripremiti. Pokaze li se tvoj stav kao ispravan, vise ti u toj stvari necemo oponirati.”

Memun odgovori:

“Ja sam za takvo nesto uvijek i bio. Pitajte ga sto hocete. Testirajte ga, zato imate moj blagoslov.”

Svi se slozise da Jahja ibn Eksem bude njegov suparnik u raspravi, Jahja je bio poznati kadija u Bagdadu i Basri. U pogledu islamskog prava i pravnih pitanja, vazio je za velikog ucenjaka nadaleko poznatog. Kad se u naznaceni termin svi pozvani skupise kod Memuna, on se okrenu Imamu i rece:

“ Jahja ibn Eksem zeli da ti postavi nekoliko pitanja?“

„Sve sto hoce moze me pitati“, odgovori Imam.

Jahja otpoce:

“Kakvo je tvoje misljenje o covjeku koji obukavsi ihrame krene prema Kabi, pa na tom putu ubije zivotinju?”

Hazreti Imam odgovori:

“Tom pitanju treba prici sa vise strana, nego sto ti mislis. Da li je osoba bila izvan Mesdzidul-harama ili u Mesdzidul-haramu? Da li je on bio upucen u zabranu takvog postupka? Da li je zivotinju ubio namjerno ili iz nehata? Je li bio rob ili slobodan covjek? Da li se pokajao za svoj postupak ili namjerava isto djelo ponoviti? Je li bila noc ili dan? Da li mu se to desilo prvi, drugi ili treci put? Da li je zivotinja iz porodice ptica ili ne? Da li je zivotinja bila velika ili mala?“

Jahja je ostao bez teksta, zbunjen Imamovim znanjem.

Imam se obrati Jahjau:

„Hteo bih i ja tebi postaviti jedno pitanje?“

„Izvoli, ali ako ne budem mogao odgovoriti, onda to ti sam ucini“, odvrati Jahja.

Kada mu je Imam postavio pitanje, Jahja je zamuckujuci rekao:

„Ja ne znam odgovor, molim te, ti odgovori.“

Posto Imam pruzi briljantan odgovor, popracen lijepim objasnjenjem, Memun se obrati prisutnim:

„Ima li medju vama neko, ko bi na ovakvo pitanje mogao odgovoriti?“

Kad oni zanegirase takvu mogucnost, vise im nije ostalo prostora za bilo kakav prigovor. Nedugo potom objavljeno je vjencanje izmedju Imama Dzevada i Ummul-Fadl.

~ ~ ~ ~ ~

Neko je saopstio Imamu Dzevadu, da mu ljudi negiraju imamet zbog godina, na sto je on rekao:

„Zasto to negiraju, kad je Allah Uzviseni objavio Svome Pejgamberu:

RECI: OVO JE PUT MOJ, JA POZIVAM KA ALLAHU, IMAJUCI JASNE DOKAZE, JA, I SVAKI ONAJ KOJI ME SLIJEDI….
(Jusuf 108)

A, tako mi Allaha niko ga tada nije slijedio osim Alije, kome je bilo devet godina kao meni danas.”

~ ~ ~ ~ ~

Jedan covjek dodje Imamu i rece:

“Molim te, poduci me.”

Imam mu odvrati:

~ “Moral jednog muslimana govori o stepenu njegove bogobojaznosti.”


~ ~ ~ ~ ~


~ “Obrazovanost covjeka se ogleda u njegovoj mudrosti.”

~ “Ucenjaci su garibi (stranci) radi mnostva neznanja oko njih.”

~ “Kad nastupi cas sudbine i svemir je tijesan.”

~ “Pouzdanje u Allaha je tvrdjava u kojoj je utociste samo za mumina.”

~ “Dan pravde pada teze zalimu, nego dan nepravde mazlumu.”

~ “Da neznalica suti ne bi se ljudi razmimoilazili.”

~ “Sabur mumina na belajima spada u najjace oruzje protiv zulumcara.”






Iz knjige LADJA SPASA - Hafiz Mehmed Karahodzic

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

OSMI EHLIBEJTSKI IMAM

Ime: Ali
Pocasno ime: Rida
Nadimak: Ebul-Hasan
Datum rodjenja: 11.zul-kade 184.godine po Hidzri
Trajanje imameta: 21 godina
Preselio: 29. saffera 230 godine po Hidzri, OTROVAN
Mjesto kabura Meshed (Iran)

~ ~ ~ ~ ~

Ibrahim ibn Ebi Mahmud se obratio Imamu Ridau:

“Od tvojih neprijatelja cuo sam o odlikovanosti onih iz kuce Resulullahove s.a.v.s, sto jos nikad nisam cuo iz tvojih usta. Mogu li, u takvo sto, imati poverenja?”

Hazreti Imam odgovori:

“O Ibn Ebi Mahmud! Nasi protivnici su nam nanijeli mnogo nepravde i o nama rekli i prenijeli svakojake neistine. Pripisali su nam izmisljene dogadjaje i rijeci koje ni u kom slucaju nisu od nas. Tri vrste ovakvih laznih izvestaja i izreka poticu od onih:

~ koji ce u odnosu s nama preci sve mjere,

~ koji ce nase rijeci i izreke prenijeti samo polovicno i

~ od nasih neprijatelja koji ce nas bezgranicno napadati.

Posljedica toga je:

Kada ljudi cuju one izvestaje i izreke u kojima se, vezano za nas, tako pretjeruje, dobice utisak da smo mi bozanstva, sto ce za posljedicu imati da nase pripadnike optuze za bogohuljenje. Cuju li ljudi one predaje u kojima se nase rijeci samo polovicno prenesu, takvi nas nece pravilno upoznati. Rezultat trece forme predaja, u kojima nas neprijatelji pretjerano napadaju, bice da ljudi povjeruju, da smo u stvarnosti mi tako govorili o nasim protivnicima, cime ce se potpiriti mrznja i odvratnost prema nama, podstaknuti neprijateljstvo i naposljetku cemo mi biti ti koji ce se napadati. A Allah dz.s. je rekao:

“NE GRDITE ONE KOJIMA SE ONI, PORED ALLAHA, KLANJAJU, DA NE BI I ONI NEPRAVEDNO I NE MISLECI STA GOVORE ALLAHA GRDILI.” (El-En`am 108)

O Ibn Ebi Mahmud! Koji god put ti se nudi, ti idi nasim putem, kako ne bi zalutao. Pravilnost se saznaje od onog koji je znan, a uz to bogobojazan i krepostan, a ne od ucena neprijatelja i neuka prijatelja. Zato sacuvaj u svom srcu ono sto sam ti rekao i promatraj u tom dobro i ovog i onog svijeta.”

~ ~ ~ ~ ~

~ “Kad god govorite o drugom, spominjite njegove ime s postovanjem.”

~ “Budite cisti, jer je cistoca sunnet poslanika.”

~ “Najgori ljudi su oni, u ciju pomoc se ne moze nadati.”

~ “Ko se prema islamu izdajnicki odnosi, nije od nas.”

~ “ Ko se pokori stvorenju u onom sto predstavlja nepokornost Allahu, pocinio je kufr i uzeo drugog boga mimo Allaha.”

~ “ Covjek koji se trudi oko opskrbe za svoju porodicu, kod Allaha je poput mudzahida na Njegovom putu.”

~ Imam Rida je rekao svojim prijateljima:
“Cinite zikir Allaha dz.s. sto mozete vise, ne ispustajte Ga iz vasih misli i cinite dobro. Ako danas budete dobri, naspram Allaha dz.s. ponizni i u medjusobnim odnosima smjerni, znacete cijeniti Allahove dz.s. nimete i zahvaljivati na njima, sto ce vam biti ustedjevina za vase sutra.”

 

Iz knjige LADJA SPASA , Hafiz Mehmed Karahodzic

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

SESTI EHLIBEJTSKI IMAM


Ime: Dzafer

Pocasno ime: Sadik

Nadimak: Ebu Abdullah

Datum rodjenja: 17.rebiul-evvel 80.godine po Hidzri

Trajanje imameta: 31 godina

Preselio: 25.sevvala 148.godine po Hidzri, OTROVAN

Mjesto kabura: Dzennetul-bekia



~ ~ ~ ~ ~

Imam Sadik je pozvao svoje robove i rekao im:

„Dodjite, kako bi jedan drugom obecali, da ce se onaj, koji bude spasen na Danu obracuna, zauzeti za druge.“

Oni docekase:

„ O sine Resulullahov! Ti nemas potrebe za nasom pomoci, jer tvoj Djed s.a.v.s. ce na Jevmul-kijamu biti zagovornik svih ljudi.“

Imam odgovori:

„Stidim se svojih djela i ne znam kako cu pogledati u lice svog Djeda s.a.v.s.“

~ ~ ~ ~ ~

Neki covjek je na ulici izgubio kesicu novca. Tvrdio je da mu je to Sadik uzeo, jer ga nije poznavao. Imam ga je upitao:

„Kolika suma se nalazila u vrecici?“

„Hiljadu dirhema, odgovorio je covjek.“

Hazreti Imam Dzaferi Sadik ga je poveo svojoj kuci i dao mu tu svotu.

Nakon nekoliko dana covjek je nasao izgubljeni novac. Postidjen, vratio je hiljadu dirhema. Medjutim, Sadik je to odbio, rekavsi:

„Ono sto mi, porodica Pejgamberova s.a.v.s. jednom damo, to vise natrag ne uzimamo.”

~ ~ ~ ~ ~

U jednom od munadzata Hazreti Imam Sadik je rekao:

„O utociste uplasenih,
O Pecino zabrinutih,
O Dzennetu trazitelja sklonista,
O Pomoci molitelja!
Razocaran ce biti, ko se pouzda u drugog mimo Tebe.
Izgubljen je onaj koji kod drugog trazi utociste.
Siromah je onaj, koji s Tvjim davanjem zadovoljan nije.
Ponizen je onaj, koji nekom drugom rijeci hvale upucuje.
Allahu moj, kod Tebe je skloniste!
Allahu moj, Ti poznajes moje srce, kad s Tobom prisan razgovor vodim i od mog srca srce, dok Ti dove zborim.
A i moja postena uctivost, kad trazim pomoc kod Tebe, Tvom znanju nikako ne moze da promakne.
Ne ostavi me uplasenog kad trazim utociste kod Tebe, i nemoj me zaboraviti ako ja zaboravim Tebe. Brzo mi u pomoc priteci!“


~ ~ ~ ~ ~

Poznati sufija Sufjan es Sevri ugledao je, izlazeci iz Mesdzidul-harama, Imama Dzafera u lijepoj i elegantnoj odjeci. Posto mu se to ne svidje pomisli u sebi:

„Ja cu mu otici i skrenuti paznju, da tako nesto nije prikladno za Bozije ljude.“

On mu pridje i rece:

“Tako mi Allaha! Resulullah s.a.v.s. i Imam Alija ibn Ebi Talib nikada se nisu tako obukli.”

Hazreti Imam mu prijazno odgovori:

„Znas li ti moj prijatelju da su oni zivjeli u vremenu kad su ljudi bili siromasni i trpili oskudicu. Zato se moji preci nisu mogli bolje nositi, a takodjer, i hrana im je bila kao i kod svih drugih. Potom su se muslimani oporavili i njihov zivotni standard podigao, pa je i dolicno da darove koje im je Allah dz.s. dostavio na pravilan nacin koriste.“

Onda mu je naveo ajeti-kerim:

O VJERNICI, NE USKRACUJTE SEBI LIJEPE STVARI KOJE VAM JE ALLAH DOZVOLIO, SAMO NE PRELAZITE MJERU, JER ALLAH NE VOLI ONE KOJI PRETJERUJU. (El-Maida 87)

pa rekao:

„O Sevri! Ja ne nosim ovu odjecu radi vlastitoga zadovoljstva, vec da ljude uputim na to, da se pred svojim bliznjim ne pokazuju siromasni ni bijedni.“

Potom je otvorio svoj ogrtac, uzeo Sufjanovu ruku i omogucio mu da opipa kosulju koju je nosio ispod lijepog odijela, a bila je od grube tkanine.

„Vidis“, rekao mu je, „ovu kosulju nosim zbog sebe, a finu odjecu koja je pokriva, zbog ljudi. Njegovana vanjstina je uzitak za njihove oci.“

Onda je, pogledavsi Sufjana, dodao:

„Ti svojom grubom i vunenom odjecom skreces paznju na sebe. To je upadljivo. Ali ispod nosis mehku i prijatnu kosulju, koju niko ne vidi. Nije li to pomalo licemjerno!”

Postidjen, Sufjan es – Sevri priznade svoju gresku.


~ ~ ~ ~ ~

„Ko se za sebe bori protiv svoje niske prirode, zadobiva duhovnu snagu, ali ko se za Allaha bori protiv samog sebe, dospijeva u Allahovu blizinu.“

~ ~ ~ ~ ~

„Nadahnuce je svojstvo posvecenih. Dokazivanje bez nadahnuca je znak prognanih, to jeste, onih od Allaha udaljenih.“

~ ~ ~ ~ ~

„Ostavi analogiju, misljenje i ono sto svjetina, bez dokaza, govori o dinu Allahovom.“

~ ~ ~ ~ ~

„Duse na nebu se nalaze u njihovim tjelesnim formama kao na Zemlji, tako da, ako vidis jednu, ti ces reci, to je taj i taj.“

~ ~ ~ ~ ~

„Allahov hudzdzet (dokaz) nad robovima je Pejgamber, a hudzdzet u onom sto je izmedju robova i Allaha je akl (pamet).“

~ ~ ~ ~ ~

Na pitanje, kako poslanici znaju da su poslanici, Imam je odgovorio:

„Tako sto je veo sumnje skinut sa njihovih srca.“

~ ~ ~ ~ ~

„Onaj koji porice poslednjeg medju nama je kao onaj koji odbacuje prvog od nas.“





Iz knjige LADJA SPASA Hafiza Mehmeda Karahodzica

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

 

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

 

CETVRTI EHLIBEJTSKI IMAM

 

 

Ime: Ali

 

Pocasno ime: Sedzdzad i Zejnul Abidin

 

Nadimak: Ebu Muhammed

 

Datum rodjenja: 5. saban 38.godine po Hidzri

 

Trajanje imameta: 35 godina

 

Preselio: 25. muharrema 95.godine po Hidzri, OTROVAN

 

Mjesto kabura: Dzennetul – bekia

 

 

~~~~~

 

Jedan Imamov rob pocinio je grub propust.. Postidjen i zabrinut stao je pred Imama Zejnul Abidina i proucio:

 

….KOJI SRDZBU SAVLADJUJU

 

Imam rece:

“Ja sam svoju srdzbu potcinio”.

 

Covek nastavi:

 

…..I LJUDIMA PRASTAJU

 

Imam odvrati:

“Ja sam ti oprostio.”

 

Rob dovrsi ostatak ajeti-kerima:

 

A ALLAH VOLI ONE KOJI DOBRA DJELA CINE. (Ali-Imran 134)

 

Na to hazreti Sedzdzad rece:

“Poklanjam ti slobodu na Allahovom putu.”

 

 

~ ~ ~ ~ ~

 

Kad god bi se sjetio Kerbele, hazreti Zejnul – Abidin bi suzama umivao svoju bradu. Jedan od njegovih hizmecara, koji je imao priliku da ga cesto vidi u takvom halu, upita ga:

 

“Moj sejjide, zar neces prestati sa placem? Nije li ga dovoljno bilo?”

 

Imam mu odgovori:

 

“Sto si to rekao! Hazreti Jakub je imao jednog Jusufa a.s. i u Kuranu se o njegovoj srcanoj boli za sinom, kaze:

 

I OKRENU SE OD NJIH I RECE: “O JUSUFE, TUGO MOJA!” – A OCI SU MU BILE POBLIJEDILE OD JADA, BIO JE VRLO POTISTEN. (Jusuf 84)

 

a ja sam video kako osamnaest Jusufa pada na zemlju pred mojim ocima.”

 

 

~ ~ ~ ~ ~

 

U prisustvu Imama neko uzdahnu i rece:

 

“Allahu moj, ucini me neovisnim od Tvojih stvorenja!”

 

Imam mu na to odgovori :”Ne kaze se tako, jer su ljudi upuceni jedan na druge. Nego reci:

 

“Allahu moj, ucini me neovisnim od Tvojih zlobnih stvorenja!”

 

 

~ ~ ~ ~ ~

 

“Zadovoljstvo sa poteskocom koja je sudbinski odredjena podize deredze ubjedjenja.”

 

“Mnogo li je ljudi obmanuto lijepim govorom upucenim njima, a koliko li je onih koji druge zavode lijepim nastupom i manirima?”

 

“Neka je subhan Allahu Koji je priznanje roba na nimetu ucinio hamdom.

Neka je subhan Onom Koji je, robovo priznanje da sukr iskaze, ucinio samim sukrom”

 

~ ~ ~ ~ ~

 

Abad Basri pridje Imamu Zejnul-Abidinu (Sedzdzadu) i upita:

 

“Zasto dzihad, koji Allah dz.s., toliko cijeni, oznacavajuci sebe kao Onog Koji od vjernika, boraca na Njegovom putu, otkupljuje njihove zivote i imetke, dajuci za uzvrat dzennet, ostavljas po strani i svake godine ides na hadzdz?”

 

Hazreti Imam odgovori:

 

“ Uci naredni ajet u pomenutoj suri. U njemu su borci ovako opisani:

 

ONI SE KAJU I NJEMU KLANJAJU I NJEGA HVALE I POSTE I MOLITVU OBAVLJAJU I TRAZE DA SE CINE DOBRA DJELA, A OD NEVALJALIH ODVRACAJU I ALLAHOVIH PROPISA SE PRIDRZAVAJU. A VJERNIKE OBRADUJ! (El – Tevba 112)

 

Da mi na raspolaganju stoje takvi madzahidi, koji su, izabravsi stazu pravde i istine, povratili se na Allahov put, koji su se pokajali za svoje grijehe, istinski povjerovali u Allaha dz.s. i postali Njegovi robovi, ja bih zasigurno poveo dzihad.

Ali ja ne vidim nikoga, ko bi bio dovoljno podesan, da mene prihvati kao vodju i mojim uputama se potcini. To je razlog zbog cega se ne prihvatam dzihada vec poduzimam put na hadzdz.”

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

TRECI EHLIBEJTSKI IMAM

 

Ime: Husejn

Pocasno ime: Sejjiduš-šuheda

Nadimak: Ebu Abdullah

Datum rodjenja: 3.saban 4.godine po Hidzri

Trajanje imameta: 10 godina 

Preselio: 10.muharrema 61 ,godine po Hidzri, UBIJEN

Mjesto kabura: Kerbela, Irak

~~~~~


Neki covjek je dosao hazreti Husejnu i rekao:
‘’O unuku Resulullaha, pozajmio sam 1000 dinara, a ne mogu ih vratiti na vrijeme. Moj ugled je u opasnosti. Mislio sam, ako bi od nekog trazio pomoc, da taj mora biti plemenitiji i velikodusniji od svih drugih. Ali u ovom gradu ja ne znam da se iko, u tim osobinama moze porediti sa tobom.’’
Hazreti Husejn odgovori:
‘’Dobro, pomocicu ti ali cu ti postaviti tri pitanja. Ako mognes odgovoriti na jedno od njih, snosicu trecinu tvoga duga. Odgovoris li tacno na dva isplaticu dvije trecine. A ako sva tri rijesis, preuzecu tvoj cjelokupni dug.’’
Covjek zapita:
‘’O unuku Resulullaha, kako da ja odgovorim na tvoja pitanja, kada ti potices iz porodice koja je bastinik znanja?’’
Imam Husejn odgovori:
‘’Moj Dedo bi govorio, da se od drugog moze ocekivati samo ono sto doticni zna.’’
Covjek rece:
‘’Uredu, ti bolje znas od mene. Odgovoricu sto znam, a za ono sto ne budem znao, upitacu te i od tebe nauciti.’’
Hazreti Husejn zapoce sa pitanjima:
‘’Sta je najbolje sto covjek moze uciniti?’’
‘’Vjerovati u Allaha dz.s.”
‘’Kako se sa teskocama moze izaci na kraj?”
‘’Pouzdanjem u Allaha dz.s.”
‘’Sta je ukras covjeka?’’
“Znanje, koje ide sa strpljenjem”
“Ali ako nema znanja, sta onda?”
“Sposobnost uparena sa darezljivoscu.”
“Ako i toga nema?”
“Siromastvo, zdruzeno sa strpljivoscu i nadom u Allaha dz.s.”
“A sta ako mu i to nije dato?”
“Onda je doticni poput suhe grane koja je pala sa stabla i upotrebljena za lozenje vatre. Zasto bi inace i mogla koristiti??”
Hazreti Husejn se nasmija i pruzi mu kesu sa 1000 dinara, potom mu pokloni svoj prsten i rece:
“Novcem isplati dug, a prsten prodaj, pa onim sto za njega dobijes, pomozi sebe i svoju porodicu.’’
Sav od srece covek uskliknu:
“Allah dz.s. zna najbolje kome ce imamet povjeriti!”

~~~~~

U jednom obracanju Allahu dz.s., hazreti Husejn je rekao:
“Allahu moj, Tebi pripada subhan kad noc tminu razastre i Tebi je subhan kada dan svoju svjetlost pokaze.
Tebi pripada subhan i na ovom i na onom svijetu.
Tebi je subhan koliko ima zvijezda na nebu.
Nek Ti je subhan poput kise koju spustas s neba i toliki subhan sto je kapi okeana.
Subhan Tebi, koliko je drveca i listova, prasine, zemlje i kamencica, ljudi i dzinna, ptica i zivotinja, lavova, stoke i insekata.
Tebi neka je subhan prema broju zivih bica na Zemlji, pod Zemljom, u zraku i na nebesima.“

~~~~~

„Ilahi, ja sam siromah u mome bogatstvu, pa kako da ne budem siromah u mome siromastvu?
Ilahi, ja sam neznalica u mome znanju, pa kako da ne budem neznalica u mome neznanju?“

~~~~~
„Jedni cine ibadet Allahu iz nade i to je ibadet trgovaca.
Drugi cine ibadet Allahu iz straha pa je to ibadet robova.
Treci cine ibadet Allahu iz zahvale, a to je ibadet slobodnih i on je najvredniji.“

~~~~~
Covjeku koji se nije mogao ustegnuti od grijesenja Imam Husejn je rekao:
„Radi pet stvari pa grijesi kako hoces.
1. Nemoj jesti Allahovu opskrbu, pa grijesi kako hoces.
2. Izadji iz Allahove zastite, pa grijesi kako hoces.
3. Trazi mjesto gdje te Allah ne vidi, pa grijesi kako hoces.
4. Kad ti dodje melek da ti uzme dusu odbij ga od sebe, pa grijesi kako hoces.
5. Kada te Malik bude uvodio u vatru ti u nju nemoj uci, pa grijesi kako hoces.”

 

Iz knjige LADJA SPASA Hafiza Mehmeda Karahodzica

 

 

 

 

 

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

Ime: Hasan
Pocasno ime: Mudzteba
Nadimak: Ebu Muhammed
Datum rodjenja: 15.ramazan, 3.godine po Hidzri
Trajanje imameta: 10 godina
Preselio: 28.saffera, 50.godine po Hidzri,
otrovan
Mjesto kabura: Dzennetul-bekia


~~~~~
Jedan covjek u nevolji otisao je hazreti Hasanu i zamolio ga za pomoc.
Imam Hasan mu je odgovorio:
„Napisi mi to sto ti treba pa mi to daj napisano.’’
Poslije, ka da je procitao retke molioca, odmah je ispunio njegovu zelju i to u duplom omjeru. Neko od prisutnih primjeti:
‘’Kako su mu samo retci bili blagoslovljeni”
Na to mu hazreti Hasan rece:
“Meni je on jos vecu srecu pribavio, jer mi je putem njega bilo omoguceno da ucinim nesto sto za sobom povlaci Allahovo dz.s. zadovoljstvo. Ti znas, da onaj koji nekom da ono sto mu treba, a da ga taj za to i ne pita, zasluzuje Allahovo zadovoljstvo. Nesto sto se dadne ocevidno, pri cemu molilac mora zaloziti licnu cast i dostojanstvo, postaje beznacajno. Najvjerovatnije je, da je onaj covjek proveo noc punu nemira i sumnje, rastrgan izmedju bojazni i nade, pri tom mucen pitanjem, hoce li onaj kojeg on za svoju potrebu zamoli, njegovu zelju odbaciti ili istu rado ispuniti. Da je on tebi dosao i ti mu dao samo ono za sta te je molio, to bi, u odnosu na njegovu cast i dostojanstvo koje je pred tobom na kocku stavio, predstavljalo neznatnu protuvrijednost.”

~~~~~

Jedan stariji covjek iz Damska dosao je u Medinu. Kad je na ulici sreo hazreti Hasana, ostro ga je pogledao i drskim rijecima mu se obratio. Imam je zaustavio svog konja i sutke ga slusao. Nakon sto je ovaj zavrsio govor, hazreti Hasan mu odvrati:
“Esselamu alejk! Izgleda da si ti stranac i da me ne poznajes. Ako zelis ispriku za svoju neuljudnost, ja cu ti oprostiti. Zelis li i dalje tako nastaviti, ja cu te rado sa istinom upoznati. Ako si pod teretom ili imas kakvu potrebu, drage volje cu ti pomoci. Ako nemas gdje prenociti, ja cu te sebi povesti i utociste ti pruziti. Moj gost mozes biti koliko ti hoces. Ako ti je potreban novac, ja cu ti ga dati. Dakle, pomoci cu te koliko je to u mojoj mogucnosti. I jos cu ti nesto reci, moj prijatelju, i o tome dobro razmisli.
Bez ispitivanja i pouzdanih argumenata, musliman ne smije okriviti i grditi svog bliznjega.”
Zaprepascen Imamovom blagoscu i obzirnoscu, covjek mu se kroz suze obrati:
“O unuku Resulullaha! Do sada sam o tebi i tvojima mislio lose, jer sam bio u zabludi. Ali sad znam da ste vi daleko veci od onoga sto su mi o vama pricali. Ja svjedocim da vodja, halifa i imam muslimana mora biti takav kao sto si ti. Moje ubjedjenje, da je sve laz ono stu su vasi neprijatelji o vama govorili, nista vise ne moze poljuljati!”
Za svo vrijeme svoga boravka u Medini, covjek iz Damaska je bio gost u hazreti Hasanovoj kuci. U ljubavi prema njemu i Ehli bejtu vratio se u svoju domovinu.

~~~~~

Kad se Imamu Hasanu primakla smrt, hazreti Husejn mu rece:
“Hocu da me upoznas sa svojim halom, o moj brate.”
Na to mu Hazreti Hasan odvrati:
“Cuo sam Pejgambera s.a.v.s da kaze:
“Pamet se ne odvaja od nas, Ehli bejta, dok god je ruh u nama”
Zato stavi svoju ruku u moju dok ne ugledam Meleka smrti, pa da ti dadnem znak stiskanjem ruke.”
Ucinivsi to, nedugo potom, hazreti Husejn je osjetio blag stisak. Odmah je svoje uho primakao bratovim usnama i cuo da mu kaze:
“Melek smrti mi veli: ”Raduj se, Allah je zadovoljan tobom, a tvoj Djed ti je zagovornik.”

~~~~~

Kad god bi unisao u mihrab, hazreti Hasan bi podigao glavu prema nebu i rekao:
“Dragi Allahu, ja sam Tvoj gost i Tvoj grjesni rob. Dolazim Ti, nadajuci se, da ces mi grijehe oprostiti i Tvoju dobrotu podariti.’’

Iz knjige LADJA SPASA – Hafiz Mehmed Karahodzic

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sa imenom Boga, Milostivog, Samilosnog!

ALLAHUMME SALLI ALA SEJJIDINA MUHAMMEDIN VE ALLA ALI NUR MUHAMMED

Ime: Ali
Pocasno ime: Emirul-mu’minin
Nadimak: Ebul-Hasan
Pocetak imameta: 35.godine po Hidzri
Trajanje imameta: 5 godina
Mjesto kabura: ubijen, Nedzef (Irak)

Jedanput je hazreti Alija govorio okupljenim muslimanima, naslonivsi se pri tom na kriv zid. Neko od prisutnih ga upozori:
‘’O Alija, ne naslanjaj se na taj zid jer bi se mogao na tebe srusiti.’’
Hazreti Alija mu odgovori: ‘’Ako smrtni cas nije dosao, onda i ovako kriv zid ne predstavlja opasnost. U protivnom, makar bio prav i cvrst zid, on ce se srusiti! Zaista, samo onaj koji je ubjedjen da nije mogao pobjeci onome sto ga je trebalo pogoditi, i da ga nije moglo pogoditi ono sto ga je mimoislo, osjetice pravu slast imana.’’

~~~~~

Prije zore hazreti Alija je posao u mesdzid Kufe. Zacudjen time, hazreti Hasan ga upita:
‘’Zasto izlazis u ovaj vakat?’’
‘’San koji sam vidio u ovoj noci me izvodi’’, odgovori hazreti Alija.
‘’Hajr vidio i hair bio, ispricaj mi ga!’’, doceka hazreti Hasan.
Rece hazreti Alija: ‘’Vidio sam Dzibrila kako se s neba spustio na brdo Ebu Kubejs i s njega uzeo dva kamena. Potom je sa njima dosao kod Kabe, udario jedan u drugi i oni se sasuse u prah. Ne ostade ni jedna kuca u Mekki i Medini, a da nesto od tog praha ne udje u nju.’’
Hazreti Hasan upita:
‘’Sta je tevil tog sna?’’
Hazreti Alija odgovori:
‘’Ako je moj san istinit, tvoj otac ce biti ubijen, pa nece ostati kuce u Mekki i Medini a da u nju, zbog mene, nece uci briga i tuga.’’
‘’Kad ce to biti?’’, upita Hazreti Husejn.
Hazreti Alija odgovori:
‘’Allah uzviseni je rekao:
a covjek ne zna ste ce sutra zaraditi i ne zna covjek u kojoj ce zemlji umrijeti. Lukman 34,
ali me sa tim upoznao moj habib, Resulullah, da ce to biti u zadnjoj desetini mjeseca ramazana. Ubice me Abdurrahman ibn Muldzem!’’
‘’Kad to znas, ubij ga.’’, rece Imam Husejn
‘’Odmazda nije dozvoljena prije zlocina, a zlocin ne potjece od njega.’’ – odgovori Imam Alija.


~~~~~

Usred bitke koja se rasplamsala jedan neprijateljski vojnik povika:
‘’O Zapovjednice pravovjernih, ti imas izvrsnu sablju! Ah, kad bi mi je samo poklonio!’’
Hazreti Alija mu baci sablju i rece: ‘’Eto ti je, sad tebi pripada!’’
Potpuno zbunjen nevjernik upita:
‘’Zar u ovakvoj situaciji sablju poklanjas svome neprijatelju?’’
Hazreti Alija mu odgovori: ‘’A sta sam drugo mogao uciniti? Ti si me za nesto zamolio, a zelju molitelja odbiti nije osobina plemenitih.’’
Tada se neprijatelj baci pred noge hazreti Alijine i rece:
‘’To sto te ucinilo tako plemenitim je tvoja vjera. Stoga joj se zelim prikljuciti, musliman postati i uz tebe biti.’’

 

iz knjige LADJA SPASA – Hafiz Mehmed Karahodzic —